Česta pitanja

Difuzija je kretanje molekula iz područja veće koncentracije u područje niže koncentracije. Osmoza je poseban slučaj difuzije u kojoj molekule vode i koncentracija čestica nastaju preko polupropusne membrane. Polupropusna membrana omogućava prolaz vode, ali ne i iona (npr. Na+, Ca2 +, Cl-) ili veće molekule (npr. glukoza, urea, bakterije). Difuzije i osmoze su termodinamički povoljne, i to će se nastaviti dok se ne postigne ravnoteža. Osmoza može biti usporena, zaustavljena, pa čak i obrnuta ukoliko se primjenjuje dovoljan pritisak na membranu sa ‘koncentrirane’ strane membrane. Reverzna osmoza nastaje kada se voda premješta kroz membranu protiv koncentriranih čestica, od niže do više koncentracije.

Vodeni tlak se koristi da tjera molekule vode kroz membranu koja ima jako sitne pore ostavljajući veće kontaminante iza sebe. Pročišćena voda je sakupljena sa čiste strane membrane, a voda koja sadrži koncentraciju kontaminanata ispušta se u odvod sa kontaminirane strane. Prosječan sustav reverzne osmoze sadrži filter za talog/klor, membranu reversne osmoze, spremnik za vodu i filter aktivnog ugljena. Reverzna osmoza se često koristi u komercijalne i stambene svrhe filtriranja vode. To je također jedna od metoda koja se koristi za desalinizaciju (odstranjenje soli iz morske vode). Ponekad se reverzna osmoza koristi za pročišćavanje tekućina u kojima je voda nepoželjna nečistoća (npr. etanola). 

Sustavi reverzne osmoze su odlični za gotovo sve potrebe za filtriranje vode. Generalno su najbolji izbor za vodu kontaminiranu sa visokim nivoom nitrita, kakvu možemo naći u poljoprivrednim područjima. Arsen, bakterije i viruse, loš okus i miris, klor, fluor, teške metale, nitrite, naslage, talog, mulj i željezo – sve ovo učinkovito uklanja RO sustav, dok vodikov sulfat, benzen i trihalometane značajno smanjuje, a jedino radon minimalno ili nikako ne uklanja. Iako je reverzna osmoza učinkovita u uklanjanju bakterija i virusa, u područjima gdje je voda zagađena isključivo virusima i bakterijama, preporuča se UV sterilizacija – UV sterilizator, tj. UV lampa.

Apsolutno nisu, jer poput svih filtera za vodu, učinkovitost sustava za reverznu osmozu uvelike ovisi o kvaliteti svojih komponenti, pogotovo predfilter uložaka (kvaliteta i kvantiteta), ali i same membrane. Slabija kvaliteta predfiltera će uzrokovati prijevremeno začepljenje membrane, kao i smanjenje protoka vode,slabiju kvalitetu izlazne vode i kraći vijek trajanja membrane.

Najvjerovatnije, da. Zamjenski filter ulošci koje koristimo su dizajnirani da budu univerzalni i da stanu u čaše skoro svakog sustava za vodu, bilo za jedno mjesto ili za cijelo kućanstvo, kojega se može naći na tržištu. Ukoliko sumnjate, pošaljite na e-mail sliku aparata i mi ćemo vam potvrditi.

NETOČNO
Neki ljudi smatraju da pijenjem ove visoko pročišćene vode, zbog manje količine minerala u njoj, dolazi do izvlačenja zaliha minerala iz tijela, te se tako izazivaju neke posljedice ili negativni učinci na zdravlje.

TOČNO
Niti jedna američka organizacija za standardiziranje pitke vode ne uključuje minimalni standard za mineralizaciju pitke vode. Jednako tako, Europska zajednica za standarde pitke vode također ne uključuje minimalni uvjet prema mineralizaciji vode.

NAPOMENA :  Uz svaki ugrađen sustav za pročišćavanje vode, obavezno ugrađujemo i dodatni post filter – mineralizator, koji poboljšava kvalitetu filtrirane vode dodajući minerale neophodne za zdravlje i razvoj, kao što su : Kalcij, magnezij, kalij, soda i mnogi drugi minerali nađeni u mnogim prirodnim mineralnim vodama.  Dnevna apsorbcija minerala u vodi nema veliki utjecaj na psihološke funkcije tijela, ali može biti kvalitetna nadopuna dnevnom unosu minerala kroz hranu i dodatke hrani. Voda nakon što prođe kroz mineralizator pruža savršen odnos minerala potrebnih za razvoj ljudskog tijela.

Ne preporuča se osobama koje imaju problema sa bubrezima i žučnim kamencima. Što se tiče djece, preporučljivo je ugraditi mineralizator uz redovito održavanje.

xt.

Ugljen je iznimno porozni materijal koji privlači i zadržava veliki spektar štetnih kontaminanata. Aktivni ugljen je ugljen koji ima blagi elektro-pozitivni naboj u sebi, pa je još više privlačan za kemikalije i nečistoće. Kao što voda prolazi kroz pozitivno nabijene površine ugljika, negativni ioni kontaminanata se ispuštaju na površinu granula ugljika. Filteri aktivnog ugljena koji se koriste za tretiranje vode, uglavnom dolaze ili u obliku granula aktivnog ugljena (GAC) ili ugljik u prahu (carbon block). Oba su učinkovita, s tim da carbon block filteri imaju veći omjer uklanjanja kontaminanata i otporniji su na kanaliziranje vode između čestica ugljena.

Membrana je filter uložak koji se sastoji od nekoliko tankih slojeva,  koji su zajedno prešani i umotani u spiralu oko plastične cijevi. Materijal membrane je polupropusan. Membrana omogućava da kroz nju prođu molekule vode dok ona djeluje kao prepreka za otopljene tvari. Kada voda prolazi kroz membranu, molekule prodiru u nju vršeći svoju funkciju oko spirale prikupljajući čestice vode u  centar cijevi. Preostali kontaminanti se koncentriraju i ispiru sa površine membrane u odvod.

Vijek trajanja membrane je u prosjeku dvije-četiri godine, ali  ovisi i o količini kontaminanata u dolaznoj vodi i redovitom održavanju sustava za pročišćavanje vode. Kvalitetniji sustavi reverzne osmoze koriste proces poznat kao crossflow, koji dopušta membrani da se stalno sama čisti. Kako neke tekućine prolaze kroz membranu, ostale nastavljaju nizvodno odbacujući kontaminante od membrane i ispuštajući ih u odvod. Ovaj proces sprečava kontaminante da se vrate natrag , odnosno da se membrana ne začepi.

Reverzne osmoze uklanjaju iz vode 95-99% otopivih mineralnih soli i 99% svih bakterija. Princip reverzne osmoze je obrnuti principu osmoze u prirodi.

Učinkovit je u uklanjanju ili bitnom smanjenju vrlo široke lepeze kontaminanata, a od svih tehnologija koje se koriste za tretiranje pitke vode u stambenim jedinicama ima najveći prosjek uklanjanja kontaminanata. Obrnuta osmoza će omogućiti uklanjane čestica tako malih kao pojedinačni ioni. Pore u membrani obrnute osmoze su veličine samo oko 0,0005 (bakterije su 0.2 – 1 micron & virusi su 0.02 – 0.4 microna).

Što je Omekšivač vode
Omekšivač vode se može nazvati kao vrsta filtera za  vodu , koji pomaže ukloniti višak iona kalcija, magnezija, bikarbonata i sulfata iz vode.  Pomaže da se eliminira tvrdoća vode i da se izbjegnu uobičajeni problemi povezani sa tvrdom vodom. To se postiže na način da se zamjene ioni kalcija i magnezija tvrde vode sa ionima natrija, koji se  talože na brtvama špina ili cijeviima, itd. Također se ne stvaraju ljepljivi ostaci od sapuna i deterdženta za pranje, te je stoga pranje manje problematično.

Kako omekšivač vode radi?
Tri glavne komponente omekšivača vode su posuda za ionsku masu, posuda za sol i upravljački ventil.  Omekšivači vode obično sadrže  plastične kuglice. Ove kuglice sadrže ione natrija koje razmjenjuju s ionima kalcija i magnezija, kada voda prolazi kroz njih. Sada se te plastične kuglice nalaze u posudi za ionsku masu, što je glavna strana za skidanje tvrdoće vode.  Kuglice su zapravo negativno nabijeni ioni, dok su ioni kalcija i magnezija pozitivno nabijeni. Na taj način negativno nabijeni ioni jednostavno privlače pozitivno nabijene ione i omekšavaju tvrdu vodu. No, tijekom vremena kada su ioni natrija potpuno iscrpljeni i zamjenjeni ionima kalcija i magnezija, ove kuglice zahtjevaju regeneraciju.  Regeneracija je jednostavan postupak, gdje se kuglice namaču u natrijevim ionima.
Druga komponenta za omekšavanje vode je posuda za sol, koja sadrži rasol i nije ništa drugo nego jako koncentrirana slana voda. Ovo rješenje rasola sadrži natrij, ali radi i kao pumpa u posudu za ionsku masu, kada kuglice zahtijevaju regeneraciju.  Dakle, faza regeneracije  uključuje pumpanje slane otopine koja sadrži ione natrija u posudu za ionsku masu, što pomaže zamijeni nagomilanih iona kalcija i magnezija.  Voda s viškom kalcija i magnezija se tada ispušta van iz spremnika u odvod.
Sada, cijeli proces regeneracije regulira upravljački ventil, koji je kompjuteriziran.  On određuje vrijeme regeneracije, po zadanom volumenu potrošnje i vremenu. Kada plastične kuglice istisnu ione natrija u potpunosti, regulacijski ventil okreće protok vode, da se ispusti akumulirani otpad. To pumpa rasol za regeneraciju  kuglica,  na način da ih prekriva sa soli ili natrijem, tako da proces omekšavanja vode može biti ponovno nastavljen.

Ugljični dioksid u dodiru sa vodom se formira u ugljičnu kiselinu (1), koja u običnom ph okolišu postoji prije svega kao  bikarbonat ion (2). Morski mikroorganizmi uzimaju ovaj gore kao karbonat (4) da seformira kalcit kostura koji su tijekom milijuna godina izgradili velike vapnenačke pologe. Podzemne vode koje su blago kisele kod CO2 ( oba su apsorbirana iz zraka i iz disanja bakterija iz tla), otapaju vapnenac (3), čime stječu kalcij i bikarbonat ione i postaju tvrde. Ako je HCO3 koncentracija dovoljno velika, kombinacija procesa (2) i (4) uzrokuje taloženje kalcij karbonata ( vapnenac) na površinama kao što je unutrašnjost špine (slavine). Kalcijev bikarbonat se uvijek taloži kao CaCO3.

Vijek trajanja sustava za omekšavanje vode uvelike ovisi o vrsti (proizvođaču), ali uz redovito održavanje i pravilno rukovanje može biti i do 10-15 godina.

Najjednostavnije rečeno, tvrda voda je voda koja ima veliku koncentraciju otopljenih minerala, najčešće kalcija i magnezija. Tvrdoća vode odražava se na sustav armatura i cijevi, efikasnost deterdženta i potrošnju energije. Kod jako tvrde vode troši se više od 100% deterdženta (smanjuje učinak). Isto tako opterećuje i otpadne vode (povećani fosfati u otpadnoj vodi). Isto vrijedi i za gelove za tuširanje, šampone za pranje kose i sapune. Kako bi se skinule mrlje od kamenca na pločicama, armaturama i sanitarnoj keramici potrebna su kiselkasta sredstva za čišćenje.

Naravno da to opterećuje okoliš. Pored navedenog troši se više energije, jer svaki mm naslage kamenca troši i do 10% više energije.Veća potrošnja energije znači veće zagađenje zraka pri proizvodnji energije. Pored navedenog pri zagrijavanju vode preko 30°C koja sadrži kamenac, smanjuje se protočnost zbog taloženja na unutrašnjoj strani cijevi.

Kako bi se eliminirali nedostaci tvrde vode, postoji mogućnost izvlačenja kamenca iz vode. Optimalno rješenje predstavlja uporaba uređaja za odstranjivanje kamenca po principu ionske izmjene.

Popis rješenja za pročišćavanje vode u nastavku je dizajniran za ljude koji bi željeli imati zaštitu kod kuće ili na poslu od stvarnih ili potencijalnih kontaminanata u vodi koju piju.

Kako bi se utvrdilo koje od rješenja je najbolje za vaše potrebe trebamo uzeti u obzir sljedeće:

• Koliko pročišćene vode želite koristiti na dan za piće i kuhanje (četveročlana obitelj će vjerojatno koristiti 4 do 8 litara dnevno).
• Koji su stvarni kontaminanti u vašoj vode (i oni koji se ponekad mogu pojaviti). Zasigurno jedini način da to saznate je da tražite izvješće o vodi od svog opskrbljivača vodom ili da predate vodu na analizu najbližem ovlaštenom laboratoriju.
• Koje kontaminante želite ukloniti iz vode (informacije na zadnjem pitanju bi trebale pomoći). Plan je uglavnom svima da idu sa rješenjem koje će pružiti najbolju zaštitu od većine potencijalnih kontaminanata (za najnižu cijenu i minimalno održavanje) – iako ih većina trenutno nije niti  prisutna u  vodi iz slavine.
• Kada se jednom odlučite, pitanje je koliki trošak planirate? Treba voditi računa i sa početnom cijenom (koja može biti visoka za neke sustave za filtriranje, omekšivače, itd.) i tekućim troškovima (koji mogu biti visoki za destilatore, flaširanu vodu, itd.).
• Izračunajte ukupni iznos koji ćete potrošiti u narednih 10 do 40 godina ovisno o količini čiste vode koju bi htjeli imati za korištenje za piće, kuhanje, pranje namirnica, itd.
• Vrijednost proizvoda. Da li vam proizvod može pružiti siguran, dobar okus vode po razumnoj cijeni?
• Je li potrebno minimalno održavanje?

Ultraljubičasto (UV-ultra violet) svjetlo je na nevidljivo ljubičastom kraju spektra svjetlosti.  Iako ne možemo vidjeti UV svjetlo, mi smo izloženi UV zrakama iz svih izvora svjetlosti, uključujući i sunce. UV-C zrake prodiru u stanice štetnih bakterija i virusa u pitkoj vodi, uništavajući njihovu sposobnost da se reproduciraju.  Bez te sposobnosti, ti organizami umiru i više ne predstavljaju prijetnju ljudskom zdravlju.  

To je jednostavan, ali vrlo učinkovit proces, sa sustavom generalnog uništavanja 99,99% štetnih mikroorganizama. UV sterilizator ne troši puno – uređaj će koristiti  istu količinu energije kao 60 W žarulja. To je jeftin prirodan način za povećanje kvalitete vode u kojoj je prisutna mikrobiološka kontaminacija.  Proizvođači preporučaju mijenjanje uv žarulje jednom godišnje. Sposobnost lampe da emitira UV svjetlost smanjuje se s vremenom. Zapamtite  – UV svjetlo je nevidljivo!  Iako lampa još uvijek svijetli i nakon godine dana korištenja, UV svijetlo nema dovoljnu snagu,  kako bi lampa bila učinkovita.

Klor se dodaje u našu pitku vodu, kako bi voda bila sigurna za ljudske potrebe, jer je to najekonomičniji i učinkoviti ubojica gotovo svih mikroorganizama. Međutim, unatoč tome što pomaže, on može imati i negativan učinak na ljudsko zdravlje.

„…klor je kemijski katalizator koji pokreće oštećenje arterija i  povečanje razine kolesterola , u konačnici dovodi do srčanog udara“.  Štoviše, klor se u vodi kemijski veže sa proteinima u našem tijelu, zbog čega  kosa postaje krhka i suha,  a osjetljiva koža suha i podložna svrbežu. Klor djeluje kao oksidans za boju kose , a pogotovo ako je kosa pofarbana.  Imat ćete trajniju, bolju boju, kao rezultat klora.

Pa vi izaberite da li želite lijepu boju kose ili zdravu vodu?

Kalcijev karbonat (CaCO3, kalcit) u prirodi je najrašireniji spoj kalcija koji se nalazi u obliku vapnenca, mramora i krede. Jako čisti i prozirni kristal kalcit (dvolomac) polarizira svjetlost, pa se upotrebljava za izradu posebnih optičkih stakala (Nicolovih prizmi).

U čistoj vodi je netopljiv, a u vodi koja sadrži CO2 otapa se polagano i utječe na tvrdoću prirodne vode.  Upotrebljava se kao građevinski materijal, sredstvo za sušenje i kao materijal za dobivanje živog vapna (CaO).

CaO + CO2 = CaCO3

Koji su rizici povezani s tvrdom vodom?

Nema stvarnih zdravstvenih rizika povezanih sa tvrdom vodom, u stvari minerali u vodi mogu biti od neke koristi za one koji ga imaju manjak. To govori da liječenje vodom tvrdoće od 3,5 ili više,  može više odgovarati i imati značajniju uštedu.

Problemi povezani sa tvrdom vodom

• Morat ćete koristiti dvostruko više sapuna i šampona, deterđenta za pranje odjeće, posuđa i samih sebe jer tvrda voda smanjuje sposobnost da se napravi sapunica (pjena)  i neda se dobro isprati.
• “Naslage sapuna” se talože na kadi, sudoperu, na posuđu,  vašoj koži i kosi
• Tvrdoća ili kamenac se taloži na slavinama, unutar cijevi i grijača vode, što smanjuje njihovu učinkovitost i vijek trajanja, a u ekstremnim slučajevima čak ih blokira u potpunosti.
• Minerali povezani s tvrdom vodom talože se na vlakna odjeće, slabeći ih i izbjeljivajući im boju.
• Kamenac se taloži na posuđu uzrokujući ružne bijele mrlje ili točke
• Minerali se talože na kosu i kožu, uzrokujući sušenje, a ponekad i iritacije

NSF – nacionalna javna zdravstvena i sigurnosna kompanija – pomaže u zaštiti ljudi izdavanjem certifikata za proizvode i pisanju pravila za hranu, vodu i dr. ljudska dobra.         

Da biste postali certificirani od strane NSF-a,  proizvođači filtera za vodu moraju platiti NSF-u različite pristojbe na trajnoj osnovi.  Veliki broj proizvođača odlučuje da ne žele platiti te naknade i stoga nemaju svoje proizvode usvojene od strane NSF-a. Mnogi od ovih proizvođača proizvode filtere koji su učinkovitiji od onih proizvedenih od strane kompanije koje su se opredijelile za NSF certifikat. Treba procijeniti filter za vodu na temelju materijala od kojih se sastoji  i od ugleda tvrtke koja stoji iza njega.

Da li voda u boci koju ste upravo kupili stvarno dolazi iz prekrasne prirode prikazane na naljepnici?                                                                                                                               Flaširana voda je jednostavno voda dobivena iz nekog izvora koji je tvrtka ubacila u bocu za daljnju prodaju. Flaširana voda može imati minimalnu (ili ne) obradu – kao u prirodnoj izvorskoj ili mineralnoj vodi, ili može biti u potpunosti filtrirana i demineralizirana do gotovo čiste vode, a zatim su dodani minerali u  nju da ima bolji okus.

Kako možete biti sigurni da je voda u boci  čistija ili sigurnija od vaše vode iz slavine? Baš kao i sa bilo kojim od ostalih rješenja za pročišćavanjem vode, pronaći ćete renomirane tvrtke koje pružaju siguran, kvalitetan proizvod, ali i tvrtke koje pune svoje boce koristeći lokalne, općinske vode. Svaka tvrtka treba biti individualno ocjenjena. Postoje dvije regulatorne organizacije, udruga trgovaca  i nezavisna certificirana organizacija  koje pridonose osiguranju sigurnosti i kvalitete vode u bocama.

Kakve su cijene, kratkoročno i dugoročno gledano, u usporedbi s drugim opcijama pročišćavanja vode?                                                                                                                            Brojke su u nas i dalje impresivne. Prošle i ove godine Hrvati su u prosjeku pili 75 litara flaširane vode godišnje.

S okusom brusnice, s manje kalorija, s dodatkom kisika, samo su neki od opisa na bocama vode koje se nude u domaćim trgovinama. No kakve se sve vode prodaju?      Mineralna voda obogaćena je mineralima, izvorska je niže mineralizirana od mineralne, a stolna voda je mehanički i kemijski pročišćena, i takvu dobivamo iz gradskog vodovoda.

Hrvatska je, prema istraživanju iz 2008. po potrošnji vode u bocama bila 18. zemlja na svijetu. Svaki stanovnik tada je trošio 95 litara flaširane vode godišnje. Prošle i ove godine potrošnja je pala, uglavnom zahvaljujući krizi, na 75 litara godišnje, no brojke su i dalje impresivne.

Bočica u ruci kao trend

Na dobitku su u svakom slučaju proizvođači izvorske vode, čija je prodaja od 2002. do 2009. porasla za nevjerojatnih 375,8 posto – s 29,3 na 138,9 milijuna litara. “Gubitnici“ su mineralne vode, čija je pak potrošnja smanjena za četvrtinu, odnosno s 226,7 milijuna litara na 171 milijun.

U čemu je problem? Je li voda iz vodovoda postala manje kvalitetna, ili je nositi bočicu u ruci postao trend? Ljeti je flaširana voda praktična, no zašto, primjerice u restoranima, konobari čudno gledaju one koji naruče vrč obične, stolne vode?

U bocama se prodaju mineralna, izvorska i stolna voda.

– Mineralna voda i prirodna izvorska voda su zapakirane vode koje su apsolutno čiste i netaknute vode, a važeći propisi ne dozvoljavaju nikakav tretman vode. Ona je bitno različita od vode iz vodovoda, počevši od njene specijalne tehnologije koja se primjenjuje od bušotine do potrošača. To ujedno znači da je litra flaširane mineralne i izvorske vode zbog specijalne tehnologije i mnogih drugih davanja skuplja – objašnjava Ružica Glazer, direktorica Udruženja proizvođača pića.

Tek trećina vode u bocama zadovoljava standarde

Prema recentnim istraživanjima, tek trećina vode u bocama uistinu i zadovoljava standarde, dok ostale sadrže tragove bakterija, kofeina, acetaminofena (sredstvo za ublažavanje bolova), otapala i sl. Doda li se tome i računica kako litra mineralne ili izvorske vode u Hrvatskoj stoji tisuću puta više nego litra vode iz vodovoda, domaći će kupac ovih dana dobro razmisliti što pije.

Litra flaširane vode skuplja je zbog specijalne tehhnologije.

– Koncesionari su pod strogom kontrolom kako Hrvatske tako i EU. Proizvođači prirodnih mineralnih i prirodnih izvorskih voda (članice ovog Udruženja) su i članice Europskog udruženja flaširanih voda što nadalje znači da smo vrlo dobro upoznati s europskim propisima, da nas se prati i upozorava na sve što EU u ovoj djelatnosti poduzima – dodaje Glazer, navodeći primjer Italije, gdje su proizvođači flaširanih voda unatoč propisima učinili niz propusta vezanih za označavanje.

– Hrvatska regulativa vezana za flaširanu vodu usklađena je s EU regulativom, te se nadamo da će oni koji eventualno nisu uskladili označavanje (to se odnosi uglavnom na stolnu flaširanu vodu) do ulaska Hrvatske u EU svakako to učiniti.

U SAD već počela kampanja protiv vode u bocama

U svakom slučaju, dobra strana povećane potrošnje mineralne vode jest podatak da se proporcionalno njezinoj kupnji smanjuje količina potrošenih gaziranih i zaslađenih pića. Već je i ta stastistika zadovoljavajuća.

Riječ je očito o trendu, ali i dobroj kampanji proizvođača, kojima je cilj zaraditi svoj dio u kolaču vrijednom 100 milijardi dolara. U svijetu, posebice u SAD-u, već je počela jaka kampanja protiv proizvođača flaširane vode. Ne samo da je nezdrava, poručuju stručnjaci, ili lažno reklamirana, već njezina ambalaža uvelike zagađuje okoliš.

Stoga se konzumente često etiketira kao novu generaciju pušača, koji, osim sebi, štete i okolini.

Budući da je voda sposobna za otapanje i za redukciju velikog broja tvari,  jednostavno nema načina da se “čista” voda dobije iz slavine.  Sva voda, izvan istraživačkog laboratorija, imat će neke druge tvari u sebi. Čak i destilirana voda koju kupujemo u plastičnim bocama u trgovini će na kraju imati ponekad ugljičnog dioksida (CO ₂₎ iz zraka, otopljenog u vodi formirajući slabu kiselinu (ugljičnu kiselinu), i još gore,  vjerojatno će biti rastopljene i neke molekule plastike u njoj.

Jesu li svi kontaminanti štetni za naše zdravlje?

Nisu uopće.  Mnogi od prirodno pojavljujućih spojeva u vodi su dobroćudni ili čak i dobri za naše zdravlje. Neki minerali, poput kalcija i magnezija su bitni za ljudsko zdravlje; razna izvješća ukazuju na to da voda za piće može pružiti prehrambeni izvor tih minerala.   Agencija za zaštitu okoliša je utvrdila najvišu razinu kontaminanata za neke od najčešćih i / ili potencijalno najopasnijih identificiranih zagađivača vode.    Samo najčešći ili opasni primjeri u svakoj grupi su navedeni ovdje, jer  postoji gotovo beskonačan broj mogućih onečišćenja. Ovo je vrlo pojednostavljen popis.

Imajte na umu: Tu nisu nužno kontaminanti koji se nalaze u vašoj vodi  (nadamo se da većina neće uopće biti prisutna).                                                                                                                         Jedini način da se utvrdi sa sigurnošću koji su kontaminanti u vašoj vodi je test za njih,tj. analiza vode.

Anorganski spojevi – spojevi koji obično ne sadrže element ugljika. Oni mogu biti topljivi u vodi iz prirodnih izvora ili kao rezultat ljudske aktivnosti.

Organski spojevi – svi ovi spojevi sadrže element ugljika.  Iako postoje mnoge iznimke, prirodni organski spojevi (šećeri, proteini, alkohol, itd.) su sintetizirani u stanicama živih organizama, ili kao što je sirova nafta i ugljen, formiraju se  po prirodnim procesima koji djeluju na organske kemikalije nekada živih organizama.

Sintetske organske kemikalije – Organske kemikalije mogu biti sintetizirane u laboratorijima ili kemijskim tvrtama. Veći broj tih sintetskih organskih spojeva se proizvodi.  Oni mogu uključivati ​​pesticide koji se koriste u poljoprivredi, plastici, sintetičkim tkaninama, bojama, aditivima kao što su MTBE, otapala kao što su ugljik tetraklorid i mnoge druge kemikalije. Mnoge sintetičke organske kemikalije, kao što su benzen, ugljik tetraklorid i vinil klorid, mogu isparavati jednostavno u zraku, te su grupirane pod kategorijom isparavajućih organskih kemikalija. Metil tercijarni butil eter (MTBE) je poznata sintetičko organska kemikalija koja se koristi već godinama kao benzinski aditiv za bezolovni benzin.

Kao što sami možete zaključiti, ovo nisu kemikalije koje je lijepo imati u svojoj vodi. Za  mnoge od njih se pretpostavlja da povećavaju rizik od raznih vrsta raka kod ljudi, vrlo često nakon mnogih godina čak i pri niskoj razini izloženosti; druge pak mogu utjecati na živčani sustav.

Neki istraživači su izjavili da još neke sintetičke kemikalije mogu izazvati hormonske poremećaje. Većina laboratorijskih ispitivanja učinaka tih kemikalija se obavlja pomoću jedne kemikalije, ali može postojati nekoliko organskih kontaminanata zajedno u izvoru vode. Znanstvenici su tek počeli shvaćati da  izloženost višestrukim organskim kemikalijama povećava rizik od zdravstvenih problema puno više nego bilo koja od kemikalija zasebno.

Trihalometani- Tu je klasa organskih spojeva koji su važni jer je njihova formacija i prisutnost u vodi za piće izravan rezultat najčešćih i najekonomičnijih postupaka  koji se koriste za ubijanje štetnih patogena, tj. za kloriranje. Trihalometani se formiraju kada klor dolazi u kontakt sa organskim tvarima u vodi. Razina trihalometana u vodi je obično veća u vodenim sustavima gdje su izvor površinske vode, a razlikuje se i sezonski sa organskim sadržajem izvora vode.  Kloroform je najčešći trihalometan, te varira npr. od oko 10 mikrograma po litri u zimi  do oko 50 mikrograma po litri ljeti sa prosjekom od oko 20-25 mikrograma po litri.

Lebdeće čestice u vodi – izuzetno je velik broj lebdećih čestica koje se eventualno mogu naći u vodi. Navesti ćemo samo one koje su opasne po zdravlje ili koje utječu na kvalitetu pitke vode. Ako postoji dovoljno sitnih lebdećih čestica u vodi, ona postaje mutna ili zamućena. Svjetle lebdeće čestice daju vodi mliječni ili muljevit izgled. Plinovi otopljeni u vodi također mogu izazvati zamućenost, ako počnu izlaziti iz otopine ili “degazirati” (kao mjehurići kada je gazirano piće otvoreno). Plinski mjehurići s vremenom će se dignuti na površinu i nestati – voda će se razbistriti, ali ostale lebdeće čestice u vodi neće se ni dignuti niti nestatii, tako da voda ostaje nečista.

Koja je razlika između virusa i bakterija? Kako nastaju patogeni?

Patogeni – Patogen ili klica, je biološki agent koji uzrokuje bolest organizma. Patogen,  na grčkom jeziku znači “onaj koji uzrokuje patnju”. Moramo napomenuti da izloženost organizmima koji uzrokuju bolesti (E. coli, cryptosporidia, Giardia, itd.) može doći i putem drugih izvora, ne samo od pitke vode. Izloženost, na primjer, može doći i iz prehrane kontaminiranom hranom, ili kupanjem u zagađenoj vodi, a ponekad  i ljudskim kontaktom.

Virusi – Iako se većina virusa prenosi u vodi za piće,  uzrok ” bolesti probavnog trakta (npr. proljev, povraćanje, grčevi) “, virusa koji uzrokuju hepatitis i E također se može prenijeti i u nedezinficiranoj vodi za piće. To je prilično rijetko da pročitate o specifičnom izbijanju bolesti u razvijenim zemljama koje se mogu povezati s virusima, dijelom jer ih je relativno teško otkriti, a dijelom i zbog učinkovitog javnog sustava za pročišćavanje vode u zemlji.

Bakterije – 100 + godina kolere (uzrokovana Vibrio kolerom) i tifusa (izazvanog bakterijama Salmonella typhi), bili su odgovorni za epidemije (uzrokovane pijenjem zagađene vode), u kojem je umrlo više tisuća ljudi. Danas, u većini dijelova svijeta, zbog kloriranja i drugih procesa pročišćavanja vode, mi najčešće ne možemo čuti o izbijanju kolere, osim ukoliko nesreća ili prirodna katastrofa onemoguće postrojenja za pročišćavanje vode. Patogeni bakterijski kontaminanti koje danas najčešće susrećemo su fekalne bakterije, ili E. coli, koje ulaze u postrojenja za vodoopskrbu iz ljudskog ili životinjskog otpada.

Praživotinje – Cryptosporidia i giarda – Ovo su jednostanični organizmi, od kojih oba oblika imaju fazu uspavane ciste, što znači da su otporne na tipične razine kloriranja, uzrokuju bolesti probavnog sustava, te su prilagodljive u okolišu. Prema Centru za kontrolu bolesti i prevenciju: “Cryptosporidia parvum je prepoznata kao ljudski patogen od 1976.g.  U ljudi s normalnim funkcioniranjem imunološkog sustava, kriptosporidioza se manifestira kao akutna;  samo-ograničavanje bolesti proljeva u trajanju 7 do 14 dana i to je često praćeno mučninom, grčevima u trbuhu, i  groznicom. ” Za osobe s oslabljenim imunološkim sustavom infekcija može biti smrtonosna.

Azbest – je skupni naziv za razne prirodne vlaknaste silikatne minerale. Nalazi se u obliku dugih, tankih vlakana koja su vrlo otporne na vrućinu i kemikalije, te su vrlo dobar elektroizolator. U Hrvatskoj je razvijen sustav upravljanja otpadom koji sadrži azbest da bi se minimalizirale negativne posljedice nepravilnog rukovanja.  Azbest je opasan ukoliko se u zraku nađe u obliku prašine. Zato je vrlo bitno posao zbrinjavanja ovakvog otpada prepustiti ovlaštenim osobama. Azbest vlakna također mogu biti prisutna u vodi.

Ostale lebdeće čestice – Osim  što su u vodi sami po sebi opasni kontaminanti, čestice su obično više smetnja nego opasnost.  Lebdeće čestice u vodi, međutim, mogu utjecati na  procese dezinfekcije čineći ih manje učinkovitima. Stručnjaci za vodu također koriste mutnoću izlazne vode kao pokazatelj njezine kvalitete.

Kvaliteta vode iz slavine ovisi o području zemlje u kojoj živimo. Neki zagađivači ne uzrokuju neposredno probleme, ali s vremenom se povezuju sa povećanom stopom bolesti poput raka.     Većina postrojenja za obradu voda koriste fluor i klor za čistu vodu, ali obadvije kemikalije su štetne za ljude u dovoljnim količinama. Predfilteri uklanjaju klor i ostale kemijske okuse, mirise plus prljavštinu, naslage, čineći vodu čišćom, bistrijom i sigurnijom za cijelo kućanstvo. Isto tako štite i vaše uređaje, instalacije i cjevovode.

Svaki predfilter ima odgovarajući filter uložak ovisno o vrsti kontaminanata u Vašoj vodi. Filter ulošci u predfilterima moraju se redovito mijenjati inače gube učinkovitost. Ne mijenjanje uložaka može postati još opasnije nego prije instaliranja predfiltera. Organizmi, prljavština i drugi kontaminanti razgrađuju se u filterima i množe. Ukoliko se ne održava pravilno, pozivate sve te nametnike natrag u svoj dom. Kao nacija naučili smo naše čiste vodoopskrbe uzimati zdravo za gotovo. Kada čujete o zagađenoj vodi odmah pretpostavite da problem leži u Africi ili nekim drugim zemljama u razvoju. Ali tužna je istina da i naša zemlja također pati od problema onečišćenja vode i čini se da sve ide više na gore nego na bolje. Sve više ljudi ugrađuje filtere za vodu, jer ne vjeruju više vodi iz slavine.

Dakle, kada Vi planirate kupiti svoj filter za vodu?